Jedna arapska mudrost, primjenjiva na svaki pedalj kugle zemaljske, kaže da ne treba ići onom doktoru koji će nam reći sve najbolje savjete. Nego onom doktoru kojeg ćemo poslušati.
Liste dobrih preporuka nisu misterija, kao ni liste najboljih formula i najboljih savjeta za uspjeh. Kako u poslovnom, tako i u privatnom životu, dostupne su na svakoj internet-stranici koja drži do čitanosti jer ljudi u principu i ne vole čitati, nego se vole nalaziti u tekstovima. Treba da bude optimistično, pozitivno, treba da ima happyend i treba da mi ne uradimo previše, a dobijemo tačno ono što želimo. Autor ovog teksta nije pametniji od populacije koju, reklo bi se, ismijava, nego je i sam godinama maštao o idealnoj dijeti – koja nam dozvoljava da zadržimo sve ružne navike, i da istovremeno otklonimo sve posljedice tih ružnih navika.
Slobodno se svađajte i recite da laže – svakome ko vam pokuša proturiti mudrost po kojoj u Bosni i Hercegovini ne može naći adekvatne obrazovne adrese. Fakulteti su preplavili entitete i kantone, neformalne edukacije su skupe i posjećene i rade, godinama, a pozivi za specijalističke kurseve uredno čekaju u junk folderima e-mail adresa, i u inboxima društvenih mreža. U svemu tome, nigdje onog doktora kojeg bismo i poslušali.
Ni jedna generalizacija nije dobrodošla, čak i ako je istinita, a metodologija istraživanja u društvenim naukama ne može prodrijeti u nervne završetke vlasnika porodičnih firmi u Bosni i Hercegovini, ali bilo bi vrlo zanimljivo dobiti odgovor na pitanje: šta vlasnici porodičnih firmi u Bosni i Hercegovini zaista žele od svoje djece, šta misle o njihovim sposobnostima, njihovim izborima i njihovoj budućnosti. Odgovor na to pitanje bi bio svakako generalizirajući i zlodošao¸ali pitanje je legitimno, i za nas i za njih. Jedan konsultant kojeg baš čitam, Boris Vukić, ne rasipa savjete poput onih doktora kojima ne trebamo ići i precizno kaže da su poštovanje i povjerenje ključni elementi svakog timskog rada; pa i porodičnog zadovoljstva pa i poslovnog uspjeha.
Poštovanje i povjerenje su riječi od vitalnog značaja za organizacije u koje radimo i, kada saberem svoje već dvocifreno poslovno iskustvo, bilo mi je lijepo svuda gdje su se poštovanje i povjerenje gradili, i nije mi bilo lijepo ni u jednom timu u kojem ih nije bilo. Odakle dolaze i kako raditi na njima? Šta su ključni faktori i koje su granične vrijednosti koje alarmiraju i pozivaju na reakciju? Ko su ključni akteri koje možemo kontrolisati i, ima li ih, osim nas samih? Koja su najbolja a koja najbolnija iskustva? To su jednostavne teme koje su jedan od stubova projekta porodične firme.
Ove sedmice sam projekat Porodične firme prezentirao jednoj gospođi, suvlasnici jedne porodične firme i bivšem članu jednog bračnog tima koji je vodio tu firmu. Rekla mi je da je projekat vrlo kvalitetan i vrlo zahtjevan, i da se mora izgraditi tim ljudi koji će biti slobodni govoriti o stvarima koje su im najbolnije u životu. Moja sagovornica i njen bivši muž su, po baš Vukićevoj definiciji, naslijedili firmu od jednog „samoniklog“ poduzetnika (Vukić, u mojoj interpretaciji definicije, samoniklima zove one ljude koji 24 sata dnevno grade kompaniju bez sna o tome da se obogate, bez sna da izvoze u 25 zemalja svijeta, bez sna da budu likvidni i da spavaju sa narodnim pjevačicama, sa snom da grade firmu) i kaže mi da se u okruženju izmijenio i mir i rat, ali koncept donošenja odluka, kriterij odabira ljudi, način funkcionisanja i komunikacije – nije. Uzeli su, kada je krenulo po zlu, i nekoliko konsultanata, koji su poput dobrog dijabetologa izmjerili nivo šećera u krvi i rad žlijezda sa unutarnjim lučenjem – te napisali vrlo detaljni dijetetski plan koji će sve probleme dovesti u red. U nekoj drugoj zemlji, na nekom drugom svijetu, u nekoj drugoj firmi – koja tu vrstu dijagnoze neće ni trebati.
Savjetodavni koncept projekta „Porodične firme“ stoga ostaje u domenu savjeta koji su čitljivi i razumljivi, koji su prepričljivi i ponudljivi, koji su jednostavni i neophodni kako bismo ostali iznad crta poštovanja i povjerenja. Bez kojih su sve ideje, sve edukacije, sve informacijske ekskluzive i savjeti velikih stručnjaka – samo odgođeni krah i samo odgođeno nasukavanje.
I tražimo vrlo specifičnu kategoriju partnera, koji će pisati krvlju vlastitog iskustva, dijeliti nešto što možda nikada i ni s kim nisu i koji će se radovati radosti jednog business-to-business projekta u Bosni i Hercegovini. I koje ćemo poslušati.
Autor: Damir Delić Đuljić